Paolo Jelenić novi je predsjednik udruge proizvođača istarskog pršuta

Paolo Jelenić novi je predsjednik udruge proizvođača istarskog pršuta

Paolo Jelenić novi je predsjednik Udruge proizvođača istarskog pršuta i drugih tradicijskih proizvoda od svinjskog mesa, zamijenivši na toj funkciji prvog i dugogodišnjeg predsjednika ove udruge Milana Buršića. Na nedavnoj redovnoj skupštini Udruge, uz Jelenića za predsjednika, za potpredsjednika je izabran pršutarski veteran Mladen Dujmović, a članstvo Nadzornog odbora popunile su mlade snage – Mikela Buršić Lisjak, Danijel Sirotić i Moreno Mekiš. Otkako je prije nekoliko godina naziv udruge proširen te je omogućeno da članovi postaju i ostali proizvođači suhomesnatih proizvoda, broj članova udruge narastao je na dvadesetak, ali veći priliv članova, pogotovo onih koji proizvode samo kobasice a pršute ne, očekuje se kada prođe korona-kriza.

Paola Jelenića, koji zajedno s bratom Lukom vodi obiteljsku pršutanu Jelenić s pogonom u Svetom Petru u Šumi, pitamo čime će se najprije pozabaviti pomlađeno vodstvo udruge. “Više je problema koje treba riješiti, a najvažniji su oni koji se tiču neposredne proizvodnje”, načinje Jelenić temu. Naime, nakon desetljeća problema s nabavom sirovine, veći istarski pršutari stabilizirali su svoju dobavu kod slavonskih uzgajivača svinja, koji ih za potrebe proizvodnje istarskih pršuta s oznakom izvornosti hrane na istarski način prema propisanoj specifikaciji i uz nadzor certifikacijskih tijela. Veće pršutane koje proizvode i ostale tradicijske proizvode osim pršuta, poput kobasica, zarebnjaka, pancete i drugog, bolji su poslovni partneri uzgajivačima svinja, no malim pršutanama kojima trebaju samo obrađeni butovi predstavlja problem kako zbrinuti ostatak svinjskog mesa. Jelenić će se kao novi predsjednik udruge posebno založiti, kaže, da se ostatak mesa, osim butova, usmjeri prema prerađivačkim tvrtkama kako ne bi došlo do poremećaja u opskrbi istarskih pršutana kvalitetnom sirovinom, a posebno je važno da do problema u nabavi ne dođe sada kada se, nakon nekoliko godina oklijevanja, proizvodnja istarskih pršuta s oznakom izvornosti počela povećavati. Stabilizacija nabave sirovine važna je i iz ekonomskih razloga, jer tovljači svoju robu drže pod visokim cijenama, štoviše “bezobrazno su skupi”, podvući će Jelenić. “Istarski pršut kao visokokvalitetan proizvod s europskom oznakom izvornosti zaslužuje nešto višu cijenu, ali opet za kupce ne smije biti preskup, a dok nam dobava sirovine nije stabilna, tovljači će nas i dalje ucjenjivati. Na svjetskim tržištima cijena svinjetine pada dok kod nas cijene rastu, i tovljači nas pršutare zapravo ucjenjuju budući da nemamo drugog izbora, jer za istarske pršute smijemo koristiti samo sirovinu proizvedenu na točno određenim područjima u Hrvatskoj. Tako je sirovina za istarski pršut sa zaštićenom oznakom izvornosti sirovina bar 25 posto skuplja od sirovine za dalmatinski pršut koji ima oznaku geografskog podrijetla i može se proizvoditi od sirovine iz drugih zemalja Europske unije”, detaljniji je Jelenić.

Na pitanje treba li u Istri imati još više pršutana od sadašnjih petnaestak, Paolo Jelenić odgovara niječno, štoviše, pojašnjava, većina istarskih pršutana još ne radi punim kapacitetom, i zbog problema u dobavi sirovine, a i zbog nelojalne konkurencije na tržištu. “Treba samo presložiti postojeći sustav, uvesti u više pršutana i proizvodnju drugih proizvoda, i pronaći način kako da se višak mesa plasira drugim prerađivačima, jer je za nas cijena povoljnija ako kupimo cijelu svinju nego ako kupimo samo obrađeni but”, rezimira Jelenić.

Iz potpuno istih razloga već godinama se ne uspijeva pokrenuti ozbiljnija proizvodnja svinja u Istri: svi dosadašnji pokušaji kratko su trajali, a osnovni problem uvijek je bio kako plasirati ostatak mesa svinje nakon što pršutari kupe butove za svoju proizvodnju pršuta. “Mi ćemo uvijek dati podršku uzgoju svinja u Istri, a svaku buduću inicijativu u tom pravcu treba riješiti na način da interes uzgajivača bude zadovoljen kroz siguran otkup svog mesa uzgojene svinje”, ponavlja Jelenić.

Korona-kriza pogodila je i sektor proizvodnje pršuta i općenito suhomesnatih proizvoda, jer uz očekivani pad plasmana u trgovačkoj mreži i prema ugostiteljstvu od čak 90 posto, već godinu dana nema ni manifestacija na kojima se ti proizvodi promoviraju i prodaju. Zbog toga su, prenosi nam Jelenić, mnogi pršutari, pa i kobasičari, smanjili svoju proizvodnju odnosno ulaz sirovine u svoje objekte, ali ipak: “Jedino se prodaja istarskih pršuta sa zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI) nekako drži, čak bilježi i porast, jer ugostiteljski objekti viših kategorija sve više traže isključivo takve pršute, a i krajnji potrošači ga sve više prihvaćaju”. Tako je i pršutana Jelenić u aktualnoj jesensko-zimskoj sezoni klanja odnosno punjenja pršutane povećala svoju proizvodnju pršuta sa zaštićenom oznakom izvornosti s 500 na 600 komada.

Država pomaže mnogim poljoprivrednim proizvođačima pogođenima korona-krizom, no pršutari i mesoprerađivači još nisu došli na red. “Naša udruga se još prije zalagala, a sad ćemo te zahtjeve pojačati, i plasirati ih prema nadležnim ministarstvima u suradnji s ostalim hrvatskim udrugama proizvođača proizvoda sa zaštićenim europskim oznakama, da se posebnim državnim subvencijama odnosno potporama, te smanjenjem PDV-a s 25 na 13 posto, pomogne i tov svinja i gotov proizvod od svinjskog mesa”, naglašava Jelenić.

Da nema korona-krize, zanimljivih novosti iz pršutarskog sektora bilo bi još, pogotovo na manifestacijama koje se zasad ne mogu održavati. Jelenić kaže da se nakon predstavljanja zaštićenog istarskog pršuta na nekoliko inozemnih manifestacija u zadnjih nekoliko godina javlja sve više zainteresiranih partnera iz drugih zemalja koji bi došli na tinjanski Internacionalni sajam pršuta, kojemu je Udruga pršutara suorganizator. “Time bismo svakako povećali vidljivost i utjecaj naše manifestacije u međunarodnom okruženju, što bi značilo i bolji položaj za naš proizvod odnosno istarski pršut. Korona-kriza nas je baš jako pogodila, i to posebno u situaciji kada popularnost istarskog pršuta sa ZOI raste. Slijedom toga trebala bi rasti i proizvodnja, i taj je rast glavni zadatak naše udruge, da imamo top-proizvod i da za njega dobivamo top-sirovinu, i da svi u tom proizvodnom lancu budu stimulirani i zadovoljni”, naglašava Jelenić.

Osim vrhunskog proizvoda i povećanja njegove proizvodnje, cilj Udruge je i promidžba, odnosno da se, Jelenićevim riječima, “za istarski pršut čuje što dalje, u Europskoj uniji i u svijetu”. Da nema korone, i ta bi kampanja bila prilično žestoka, jer je Udruga na natječaju Programa ruralnog razvoja dobila milijun kuna potpore za petogodišnji program marketinških i promotivnih aktivnosti. Nešto je tih aktivnosti već obavljeno, primjerice lani je predstavljen poseban stalak dizajniran baš za istarski pršut, a kad prođe korona taj će se program reaktivirati i kroz njega će nastajati video i filmski materijali o istarskom pršutu, web stranice, knjiga i tiskani promidžbeni materijali, planira se čak i kreirati posebna torba za nošenje istarskog pršuta.

Kad se sve rezimira, Paolo Jelenić kaže da je svjestan da je preuzimanjem funkcije predsjednika udruge pršutara preuzeo i veliku obavezu, ali da mu je to ujedno i velika čast, pa kaže: “Pokušat ću opravdati povjerenje i nadam se pozitivnim pomacima, jer nije to samo obveza prema proizvođačima, već i prema cijeloj Istri koja se diči istarskim pršutom uz ostalo i kao prvim hrvatskim prehrambenim proizvodom koji je zaštićen europskom oznakom izvornosti”.

Davor ŠIŠOVIĆ (bookaleta.com)

Izvorni članak možete pročitati klikom na ovaj LINK.

Share this post